Koja je prostorija slobodna u utorak u 11?
Pitanje koje vam postave u hodniku i razlog zašto je vaš raspored organizovan na pogrešan način da bi se na njega odgovorilo.
Idete na ručak i neko vas zaustavlja.
"Ima li išta u Laboratoriji 2 u utorak u jedanaest? Dolazi nam gostujući predavač."
Vi to znate. To je u rasporedu koji ste napravili. Ali ne možete odgovoriti, jer je raspored organizovan po razredima — trideset mreža, jedna po grupi, a Laboratorija 2 se pojavljuje negdje unutar svake od njih.
Tako da se to pretvara u "provjeriću pa ću vam javiti", a onda slijedi pretraga kroz odštampane papire ili skeniranje trideset kolona dok brojite prostorije.
Informacija je tu. Samo je zavedena pod pogrešnim naslovom.
Rasporedi se prave na jedan način, a čitaju na drugi
Ovo nije mana u načinu na koji ste ga napravili. Raspored se kreira po razredima, jer se tako izražavaju ograničenja — ova grupa ima ovaj predmet ovoliko puta sedmično.
Ali se konsultuje po resursima. Koja prostorija je slobodna. Koji nastavnik nije zauzet treći čas. Ko još predaje kada i ja.
Svako ko pravi raspored na kraju u glavi održava drugi prikaz i jedina je osoba u školi koja može dati odgovor.
Okrenite mrežu na stranu
Umjesto jedne mreže po razredu, možete tražiti jedan red po prostoriji, sa danima i satima na vrhu. Isti raspored, samo zaokrenut — ništa se ne preračunava, ništa se ne rješava ponovo, samo je zavedeno pod drugim naslovom.
Laboratorija 2 postaje red. Utorak u jedanaest postaje kolona. Odgovor je tamo gdje se oni sijeku, i potrebno je oko sekundu.
Isto važi i za nastavnike: po jedan red za svakog, cijela njihova sedmica u liniji. "Ko je sada slobodan?" prestaje biti pitanje koje morate istraživati.
Postaje još bolje kada zapravo postavljate nešto
Čitanje je lakša polovina. Koristan dio je kada držite čas i tražite mjesto gdje da ga smjestite.
Uzmite čas kojem je potrebna prostorija i prebacite se na prikaz prostorija: mreža označava koje prostorije su zaista slobodne tog dana i sata — ne one koje izgledaju slobodno, već one koje to jesu — i u kojoj se čas trenutno nalazi. Ne upoređujete dvije mreže nadajući se. Pitanje "gdje ovo može stati?" je odgovoreno na ekranu koji već gledate.
Zatim ga prevucite u red koji želite. Čas mijenja prostoriju. Niste otvarali obrazac, tražili polje za prostoriju ili kucali ime prostorije koje se mora tačno poklapati.
I govori vam kada griješite
Ručno pomjeranje časova je mjesto gdje se dobri rasporedi tiho kvare. Riješite problem sa predavačem i stvorite preklapanje dva reda niže koje niko ne primijeti do utorka.
Zato mreža provjerava dok radite. Pomjerite nešto u termin koji ne odgovara i ona to odmah kaže — ne pri čuvanju, ne pri sljedećem otvaranju. A sve što se ne smije pomjeriti može se zaključati, tako da je odgovor "ne" prije greške, a ne poslije nje.
Pitanje iz hodnika, odgovoreno u hodniku
Ništa od ovoga nije nova informacija. Svaki od ovih odgovora je već bio u vašem .fet fajlu onog trenutka kada je rješavač završio. Samo je bilo organizovano za računar koji ga je generisao, a ne za osobu koja mora živjeti s tim.
Okretanje mreže na stranu ne mijenja nijedan čas. Ono mijenja ko može odgovoriti na pitanje o njemu — što je, kada ste jedina osoba u školi koja zna čitati raspored, veći dio posla.
"Ima li išta u Laboratoriji 2 u utorak u jedanaest?"
Da. Ili ne. Za oko sekundu, dok stojite u hodniku.